ListOpatija 208 - page 24

K
aže se da je sretan čo-
vjek onaj tko u životu
radi ono što najviše voli.
A po toj definiciji u sret-
nike zasigurno spada
Josip Ru-
mac
, osamdesetogodišnjak koji
živi u opatijskom zaleđu, točnije
u Poljanama, u zaseoku Aničići.
I mada bi se u doba suvremene
tehnologije moglo reći da stvari
koje on radi nisu od velikog zna-
čaja, za njega one imaju posebnu
vrijednost. I ne samo za njega,
već sve što radi cijene i njegovi
susjedi, ali i svi oni koji su ga ima-
li priliku upoznati. Kratak odgovor
na pitanje što on to radi, bio bi da
izrađuje drvene predmete kao što
su grablje i držala za razne alate,
plete male i velike košarice, cijepi
voćke i brine o vrtu. No, to je tek
mali dio onoga što smo saznali
kada smo posjetili njega i supru-
gu mu
Ivanku
, jer ispričali su nam
ne samo što danas rade, već i
kako se nekada živjelo, a čuli smo
i neke narodne mudrosti.
ČEŠNJAK SE SADI NA ŽENSKE DANE
A da bismo i vidjeli što on
radi, odveo nas je do konobe gdje
izrađuje male i velike drvene gra-
blje, te držače ili
manike
kako po
domaću kaže, za lopate, motike,
sjekire i druge alate. Posebno
pazi na drvo koje koristi, pa tako
sam po njega odlazi u šumu. Naj-
više voli lijesku i kesten, jer su
čvrsti, a korisni sumu grab i dren.
Po to ne ide bilo kad, već pazi na
mjesečeve mijene i najpovoljnije
vrijeme, jer ako drvo ne posiječe
tada, onda ono nije dobro za to
što radi, ali ni za ogrjev.
Ja se i dandanas ravnam po
Mjesecu, a to radi još dosta starijih
ljudi. Tako treba paziti da se nakon
punog Mjeseca, kada je on u opa-
danju, sadi ono što raste u zemlji, a
kada ide prema gore ono što raste
iznad zemlje. Postoje i neke druge
stvari kojih se držim, pa tako žukvu
(vrbu) nikada ne siječemutorkom i
petkom. Ni ocat ljudi ne bi nekad
otakali u te dane, a češnjak su sa-
dili na ženske dane (srijedu, subo-
tu i nedjelju). Inače, drvo koristim
i za izradu
košića
(košarica) raznih
veličina, pa tako i onih najmanjih,
ukrasnih. Kostur za njih je drven, a
za pletenje koristim plastiku. Neke
veće košare imaju i drvenu kuku,
pa semogu objesiti na stablo kada
se bere voće.
Voćki ima i oko svoje kuće,
pa su tu jabuke, trešnje, breskve,
orah i lješnjaci, te brajda s grož-
đem. I ne obrezuje vješto samo
svoju brajdu, već priskače u po-
moć i susjedima. Pomaže im u
cijepljenju voćki, jer i oni znaju
da ne postoji ona koju on ne zna
cijepiti. A rezultat dobrosusjed-
skih odnosa je i to, da je susjeda
Nedi Perišić
o njemu napisala i
pjesmu. .
Kada nisam u svojoj kono-
bici gdje radim stvari od drva i
košiće
, zanimam se s nečim dru-
gim. Žena i ja
prčkamo
oko vrta,
pa imamo salatu, mrkvu, peršin,
kapulu, češnjak i broskve, i drugo
povrće. Kako smo već stariji, ne
možemo vrt obrađivati kao ne-
kada, ali od nedavno sin Darko
s familijom stanuje u kući gdje
smo i mi, pa nam i oni pomognu.
Kuća je u stvari starina, tu sam
i rođen. Kada zatreba pomaže
nam i sin Dragan koji s familijom
živi u Dobreću. I ne znam što bi
još bilo interesantno da čujete?
Možda to, da nam je osim mač-
ke, kućni ljubimac i šojka. Ona je
s nama već osamnaest godina,
ima veliku gajbu, a hrani se kao i
mi, pa voli ribe, ali i
belo kafe i baš-
koti
. Zove sebe Keka, zna imitirati
psa i mačku, ali i zvuk telefona,
objašnjava naš domaćin.
A kada je u pitanju bračni
par Rumac, doznali smo i da su
u braku već četrdeset i pet godi-
na, da je supruga rodom s Male
Učke, te da su oboje nekada radi-
li u Parkovima, a pred penziju on
je bio zaposlen u Hrvatskim ce-
stama. Supruga nas je počastila
s kavom u kojoj je bilo kima, a
takva se nekada većinom i pila.
Govori da je prije dosta godina
na Učki bilo jako puno kima, pa
su ga doma donosili u velikim
košarama. Povjerila nam je da
je ona bila prva osoba koja je
na Učki nabavila motornu pilu i
s njom pilila drva. Na rastanku
smo čuli i nekoliko pjesama, a
odrecitirao ih je njezin suprug,
koji mada ih je naučio prije se-
damdeset godina, sve stihove
još i danas zna napamet.
Ki je to?
Rano se stane, skuha kafe,
dobar se stori žene.
Zame kosu, travu nakosi,
kunelići nahrani i napoji.
Gre va šumu, kolčići prnese,
košići na kuku i bez kuki oplete.
Matike, lopate, krampi nasadi, grabje stori,
seh nas razveseli.
Svaki frut zna cepit,
od divega pravo storit.
Sedi pred kućun, kanta, pjesmice zmišja
i sega lepega i grdega z mladosti se domišja.
Va nedeju na boćariju voli poć,
pa malo veseleji doma doć.
Vaveki škerca i munjesa
da kega ne ofendi i na to pensa.
Ki je to?
Ni to s televizije neki veli glumac,
to je od Aničić Josip Rumac.
Nedi Perišić
f
Piše
Lidija Lavrnja
f
Snimio
Nikola Turina
24
LIST OPATIJA
|
prosinac 2017.
ŽIVOTU ZALEĐU
Josip Rumac u svojoj konobi
1...,14,15,16,17,18,19,20,21,22,23 25,26,27,28,29,30,31,32,33,34,...40
Powered by FlippingBook