ListOpatija 208 - page 23

K
ada je nedavno opatijski
umirovljenik
Radomir
Premuš
javno predsta-
vio svoj prvi roman “U
vrtlogu”, mnogi koji ga znaju, ali
vjerojatno nedovoljno poznaju,
bili su iznenađeni. Premuš je, na-
ime, opatijskoj javnosti poznat
kao turistički gospodarstvenik i
malo je tko znao da se u njemu
već dugo krije pisac.
Pomalo sam i samog sebe
iznenadio, iako sam sklonost
ka pisanju imao već od mladih
dana. Zato sam bio upisao studij
književnosti i geografije, a pisao,
onako za sebe, poeziju, ali me
onda život odveo na drugi put.
Kao siromašan student preko
ljeta sam došao raditi u opatijski
hotel Kvarner, povezao se s tim
ljudima, a nakon diplome dobio
sam stalni posao u hotelu Resi-
denz i cijeli radni vijek ostao u
turizmu. Nije bilo vremena
za pisanje, a tek prije godi-
nu dana, na poticaj pri-
jatelja, počeo sam opet
razmišljati o tome.
Kako sam još sedam-
desetih godina
imao ideju
UVUČEN U SPISATELJSKI VRTLOG
za roman i napisao prvih tridese-
tak stranica, odlučio sam realizi-
rati tu zamisao i u mjesec dana
sve završio…,
priča namPremuš i
priznaje da nije bio siguran je li to
vrijedno objavljivanja. Ipak, tekst
je dao pročitati prijateljima i ured-
nicima, a na njegovo iznenađe-
nje povratne informacije su bile
odlične, stizale su same pohvale
i knjiga je ugledala svjetlo dana.
Razmišljanja o smislu, bolje
reći besmislu rata, o tom velikom
zlu koje kao vrtlog uvuče ljude i
promijeni njihove sudbine, njihov
karakter, njihove živote – to je
tema mog romana koji je inspiri-
ran i nekim osobnim iskustvima,
onim što je meni i mojoj obitelji
rat donio. Vrijeme radnje smje-
šteno je oko Drugog svjetskog
rata, ali to nije bitno
jer su pitanja
i dileme
univerzalne, vezane uz svaki rat.
Svaki rat posije sjeme sljedećeg
rata, iako i pobjednici i poraženi
imaju iste sumnje u smislenost
rata. Likovi u romanu imaju inte-
resantne karakteristike jer svaki
nosi neku svoju viziju i spoznaju,
svatko u ratnom vrtlogu doži-
vi razne transformacije i iz rata
izlazi kao drugačiji čovjek,
govori
Premuš, te otkriva da nakon što
je “probio led” nastavlja pisati
i već radi na drugom romanu,
“Olovne noge”. Priča je to, najav-
ljuje Premuš, o vječnom pitanju
sukoba generacija, smještene u
poratno vrijeme, pa je na neki na-
čin nastavak prvog romana, ali s
novim likovima.
Uvijek su mlade generacije
u poziciji da im starije generaci-
je odrede prošlost, a problem je
kada te starije generacije žele
mladima odrediti i budućnost, pa
mladi olovnih nogu moraju trča-
ti do svojih ciljeva, ponekad i do
tuđih ciljeva,
objašnjava Premuš
naslov novog romana.
Sve što nam se događa je dio
zakonitosti, ali i dio slučajnosti,
reći će nam Premuš u jednom
trenutku, a onda pitamo važi li to
i za njegov životni put i skretanje
u spisateljske vode kroz vrtlog i
olovne noge.
Možda je čudno početi pisati
u ovoj životnoj dobi, ali nikad nije
kasno…Pišem s lakoćom, ide mi
to…Kada počinjem poglavlje ne
znam kako će završiti, kuda će
me odnijeti misli i mašta. Uvijek
sam puno čitao, imam bibliote-
ku od oko dvije tisuće knjiga…
Interesantno je da su možda ne-
što odigrali i obiteljski geni, jer
moja je baka po ocu, Julijana iz
Brseča, bila kćerka Kumičićeve
sestre. Imala je šestoro djece,
tri kćeri i tri sina, jedan od njih
je bio moj otac, koji je poginuo
u ratu 1944. godine kad je imao
35 godina. Samo tri mjeseca ka-
snije na Učki je poginuo njegov
brat, moj stric Anton Premuš, a
imao je samo 30 godina, bio je
student filozofije na sveučilištu
u Veneciji, govorio osam jezika,
pravi intelektualac i antifašist…,
priča Rade Premuš, koji slučajno
ili zato što je “zapisano”,
ostvaruje svoju davnu že-
lju da piše i dozvoljava lju-
dima da ga otkriju kao jednu
drugačiju osobu od one koju
su dosad poznavali.
-
Rođen sam u Imot-
skom, 26. kolovoza 1940.
godine. Moj otac Danijel, koji
je rođen u selu Zagore kraj
Brseča, se iz tadašnje Italije
odselio u Jugoslaviju, u Jaj-
ce, a moja majka Melanija se
iz Slovenije, gdje je i rođena
u Zagorju ob Savi kraj Celja,
također s obitelji preselila u
Jajce. Tamo su se upoznali,
a potom i vjenčali 1936., a
godinu dana kasnije prese-
lili u Imotski gdje sam ro-
đen
, navodi Premuš. Nakon
osnovne škola u Imotskom,
došao je u Rijeku i nastavio
školovanje. Poslije diplome
na Pedagoškoj akademiji,
počeo je raditi u opatijskom
turizmu i paralelno završio
studij hotelijerstva i turizma
na Ekonomskom fakultetu
u Rijeci. Od 1967. godine
stalno živi i radi u Opatiji.
Svoj prvi roman “U vrtlogu”,
u izdanju riječkog ogranka
Matice hrvatske, posvetio
je svojoj obitelji, ženi
Vesni,
djeci
Danijelu
i
Andrei
,
te unučićima
Da-
nilu, Stefanu
i
Mihaelu
.
prosinac 2017.
|
LIST OPATIJA
23
SUSRETI
Radomir
Premuš
1...,13,14,15,16,17,18,19,20,21,22 24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,...40
Powered by FlippingBook