Page 7 - Opatija153

This is a SEO version of Opatija153. Click here to view full version

« Previous Page Table of Contents Next Page »

Ove godine DND Opatija obi-lježava 60 godina svog rada i po-stojanja. Otkrijte nammožda nešto o društvu što našim čitateljima nije poznato?

- Vjerujem da mnogo toga o društvu čitateljima nije poznato. Nije niti meni, jer, nažalost, kada sam 1991. došla u društvo nisam zatekla arhivu DND Opatija. Ali, upravo je sada prikupljamo. Nešto smo dobili od Saveza, a nešto od kćeri pokojne gospođe Benko, inače osnivačice opatijskog DND. Na osnovu mate-rijala koji smo dobili od kćeri gos-pođe Benko, a dobili smo materijal iz 1952., 1953. i 1954. godine, vidljivo je da je opatijsko društvo već tada bilo profesionalno društvo. Tadašnja su društva djelovala pri pionirskim domovima. Slobodno možemo reći da su tadašnji pionirski domovi bili današnja društva Naša djeca. Opa-tija je imala veliki pionirski dom na mjestu današnjeg Ambasadora u sklopu kojeg su bile organizirane ak-tivnosti u koje je bilo uključeno oko 600 djece. Bile su tu male vezilje, fzičari, kemičari, stolari... Postojale su organizirane plesne skupine, ba-letne skupine, folklor... Održavale su se lutkarske predstave... Pored toga, stvarno samostala iznenađena kada smo utvrdili da je već 1953. u Opatiji postojala škola za roditelje! I još je-dan kuriozitet – mi smo mislili da je dječja plaža Tomaševac naša umo-tvorina. Međutim, ispostavilo se da je to već u ono doba bila dječja pla-ža. Uz to, moram istaknuti da je 1953. opatijski DND na tadašnjoj Skupštini Saveza Hrvatske proglašen vodećim društvom... Više je nego zanimljivo to istraživanje, čeprkanje po povije-sti. Stoga se nadam se da ćemo kra-jem godine uspjeti objaviti mono-grafju DND Opatija. Onda je 1964. godine srušen opatijski pionirski dom uz obećanje da će se iznaći ne-kakav prostor za aktivnosti društva. Međutim, to se nije dogodilo... Za razdoblje od 1964. do 1975. nemamo nikakve dokumentacije. Vjerujem da je u to vrijeme društvo zamrlo. Godi-ne 1975. društvo se počinje ponovno formirati, no sada pri školama, or-ganizirano kao tzv. blokovi - tako je postojao blok Volosko, blok Poljane, blok Ičići ...

Osamdesetih godina društvo dobivamali prostor na “šuftu” u Na-

zorovoj. Godine 1991. ja preuzimam taj prostor i spuštamo se u prizemlje, a 1996. dolazimo u današnji prostor na Punta Kolovi. Ono što nas poseb-no veseli je gradonačelnikovo obe-ćanje da će nam do izgradnje sport-ske dvorane osigurati novi prostor. Radi se o kućici koja trenutno služi kao skladište Komunalca. Grad bi je trebao, u potpunosti, urediti i adap-tirati prema našim potrebama. To bi zaista bila kruna našeg šezdeseto-godišnjeg rada! Moram istaknuti da se, otkad se Grad Opatija uključio u akciju Gradovi i općine - prijatelji djece, dakle, od 2001., situacija u DND znatno promijenila nabolje što je 2005. rezultiralo i dobivanjem sta-tusa Opatija - grad prijatelj djece. Krajem prošlog mjeseca iza-brani ste za potpredsjednicu Save-za društava Naša djeca Hrvatske. Znači li to dodatni angažman? Se-lite li možda u Zagreb?

- Dakle, u Hrvatskoj djeluje 105 društava Naša djeca. Na posljednjoj izbornoj Skupštini Saveza društava Naša djeca Hrvatske, održanoj kra-jem prošlog mjeseca, izabrana sam za potpredsjednicu Saveza. Narav-

no da to znači dodatni angažman iako sam ja već posljednjih 8 godina član Izvršnog odbora Saveza. Pored toga sam i u Središnjem koordinacij-skomodboru akcije Gradovi i općine - prijatelji djece, u Odboru za dječja prava i u Odboru za osmijeh djeteta u bolnici. No, unatoč dodatnom an-gažmanu koji mi predstoji, ističem da sam ponosna jer cjelokupnu tu organizaciju i sve što ona promiče ja izuzetno volim i cijenim. Jedno ću vrijeme, dok se ne pronađe odgova-rajuća osoba, obnašati i funkciju v.d. generalnog tajnika Saveza. Kako se ne namjeravam preseliti u Zagreb, odbila sam ponuđeno mjesto ge-neralnog tajnika. Potpredsjednička funkcija je, srećom, više počasnog karaktera i ne traži trajno fzičko pre-seljenje u Zagreb. Nikako, ma kakav Zagreb, ne bih ja mogla bez našeg kraja. Tu sam rođena. Tu su mi djeca, obitelj, roditelji! Jedina bi varijanta bila da Zagreb preseli u Opatiju, ha, ha, ha...

Koliko ste dugo u DND Opa-tija? Upravna ste pravnica koja je kratko radila u struci...

- Tako je. Jedva sam dvije go-dine radila u struci i to u zemljišno-knjižnom odjelu u Rijeci. No, tamo mi se nikako nije sviđalo. Bilo je pre-više suhoparno, pa sam pobjegla, ha, ha, ha... Ma, još sam na samom studiju shvatila da ne želim raditi to što studiram. S obzirom da govorim francuski i talijanski, za vrijeme stu-dija radila sam kao turistički djelat-nik. Onda je počeo rat, pa sam radila za Međunarodni Crveni križ. U DND Opatija volontiram od 1991. U počet-ku sam radila u hotelima, u igrao-nicama koje su bile organizirane za naše male izbjeglice i prognanike. Ali, 2002. godine dajem otkaz na sudu i donosim odluku da ću poku-šati profesionalizirati radno mjesto u DND. Naime, u međuvremenu su aktivnosti društva toliko ojačale i toliko su se razgranale da je došlo do onoga – ili postati profesionalac ili staviti ključ u bravu. I tako, 2003. godine, postajem tajnik društva što sam, uostalom, i danas.

Postoji li nešto na što ste po-sebno ponosni u svom radu? Naj-veće prepreke? Najljepši i najteži trenuci u DND?

- Posebno sam ponosna na promociju i na rad naših dječjih

foruma i dječjeg gradskog vije-ća, odnosno, na promociju dječjih prava. Posebno sam ponosna i na to što sam, deset godina unazad, zajedno s Ivonom Šabarić Rubeša, uspjela aktivirati radionicu Kolibri-ći namijenjenu djeci s teškoćama u razvoju. Upravo su dječji forumi i dječje gradsko vijeće, kao oblici dječje participacije u odlučivanju u našem gradu, te Kolibrići, ono po čemu smo posebno prepoznati na nivou Hrvatske. Svi smo skupa jako ponosni i na to što smo već pune dvije godine punopravni članovi Eurochilda, europske udruge za promicanje dječjih prava. U listopa-du se s grupom djece spremamo otići na Cipar, na skup sličan onom koji je prije dvije godine održan u Belgiji na temu dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti, a čiji smo učesnici bili zato što su prošla naša dva projekta – projekt Tapori kojim djeca dižu glas protiv siromaštva i projekt Za sreću znaj, treba ti pri-jateljski zagrljaj kojim smo skrenuli pažnju na potrebe osoba s teškoća-ma u razvoju. U Belgiji smo bili po-zvani i na potpisivanje svečane De-klaracije o smanjivanju siromaštva u EU do 2020. Na tom smo potpisi-vanju bili jedini predstavnici Hrvat-ske, a djeca su nam pohvaljena da dobro govore engleski jezik! Što se tiče prepreka u radu, najveća nam je prepreka, vjerojatno već i sami zaključujete, premalen i neadekva-tan prostor, bez prilaza za djecu s teškoćama. I, naravno, fnancijskih sredstava nikada dosta. Grad nas defnitivno prati, no sredstva koja smo dobivali na osnovu natječaja iz raznih ministarstava, sada, nažalost, izostaju zbog krize. Najljepši trenu-ci u mom radu su upravo oni kada nam se, ja to tako volim reći, naša djeca vraćaju. Evo, Anja je diplomi-rala pravo prije sedam mjeseci i bu-dući da ne može naći posao već se-dammjeseci volontira kod nas. Ona je samo jedna od te naše djece koja se vraćaju. Najteži trenutak doživje-la sam prošle godine kada je došao jedan tata i rekao da su njegova dje-ca gladna. Tako je pokrenuta akcija Darujmo srcem – dva do tri puta godišnje sakupljamo hranu, odjeću i školske potrepštine za naše obitelji kojima je potrebna pomoć.

Što se može reći o Sanji Škorić privatno?

- Sretno sam udana. Majka sam dvoje djece, djevojke od 16 i dečka od 12 godina. Živimo u Lovranu. Imamo dva psa, a moj je hobi sakupljanje starih igrača-ka. Gdje ih pronalazim? Svugdje! Pitam poznanike, prijatelje, idem u antikvarijate, na buvljake. Nije bitno kojeg su tipa igračke. Bit-no da su stare, iz vremena kada sam ja bila dijete ili starije. Zaista mi je želja jednog dana sve te igračke negdje izložiti, možda otvoriti muzej starih igračaka. Uz to, vijećnica sam u lovran-skom Općinskom vijeću. Na listi sam SDP-a, no nisam članica niti jedne stranke, a u politiku sam se uključila s jednim jedinim ciljem, a to je proguravanje čim više dječjih programa. Politika me, osim toga, uopće ne interesira, iako sam, navodno, kao dijete govorila da ću jednog dana biti kao Savka i Milka!

Kao Savka i Milka

7

Page 7 - Opatija153

This is a SEO version of Opatija153. Click here to view full version

« Previous Page Table of Contents Next Page »