Page 29 - Opatija153

This is a SEO version of Opatija153. Click here to view full version

« Previous Page Table of Contents Next Page »

aš kao što je fantastič-ni FEN Festivala Opa-tija zasjenio sva ostala proljetna zbivanja u našemu gradu tako je i prvi dio Ljetne sezone Festivala Kvarner učinio da praktički zaboravimo na sva druga, samo naoko sitna, zbi-vanja u Opatiji i njezinoj okolici. Inače, takva događanja svakako uspješno popunjavaju mozaik sve značajnijih kulturnih zbivanja na ovim prostorima, ali ona su jed-nostavno ostala u sjeni Kristalne dvorane našega Kvarnera. Ona je, i u doslovnom i u prenesenom značenju, zabljesnula u svom pu-nom sjaju, i ,upravo magnetskom moći, privukla publiku željnu dobre glazbe u svoje carstvo za kojega smo ostali prikovani puna dva intenzivna vikenda. Još uvi-jek u nevjerici da je tako nešto u Opatiji zaista moguće. Krenimo redom.

A u početku bî – Volosko. Svojevrsna najava sezone Festi-vala Kvarner upriličena je, nai-me, u vološćanskom prekrasnom Mandraću gdje je, na jednoj od najljepših prirodnih pozornica, nastupilo čak osmero vrhunskih violončelista pruživši nam, u ne-što više od sat vremena produ-hovljenog muziciranja, gotovo transcedentalni uvid u ono što nas tek očekuje. Heterogena publika, sastavljena od gostiju okolnih re-storana, slučajnih prolaznika, ali i onih koji su došli na sâm koncert, kao da je prestala disati – toliko je izvedba svake skladbe djelovala na svakog pojedinca da ga je jed-

nostavno obavila čarolijom koja se još dugo osjećala u zraku. Bilo bi zaista nepravedno ne imeno-vati svakog umjetnika ponaosob zaslužnog za ovakav doživljaj. Dakle, to su bili: Loukia Loulaki, Tobias Wögerer, Zsofa Meszaros, Jànos Ripka, Ion Storojenko, Marc Girard Garcia, Clemens Weigel (Berlinska Filharmonija) i Robert Nagy (solist Bečke Filharmonije). Upamtimo njihova imena – za njih će se još čuti!

Ono što je uslijedilo bio je pra-vi vatromet najrazličitijih oblika ozbiljne glazbe u najširem mogu-ćem rasponu i, naravno, najkva-litetnijim mogućim izvedbama. Što se klasičnog repertoara tiče, nastavljen je ciklus izvedbi svih Beethovenovih simfonija i to, kro-nološki, veličanstvenom 3. – “Ero-icom” koju je nevjerojatno sigurno i autentično, pod vodstvom auto-ritativnog Michaela Fendrea, izveo mladi “Orkestar Purpur”. Iste je večeri s njimbriljirala i naša pozna-ta pijanistica Martina Filjak, ma-estralno izvevši Rahmanjinovljev “2. koncert za glasovir i orkestar u c-molu”, a ovi su nas glazbenici još jednom osupnuli svojom profesio-nalnošću i talentom kada su nastu-pili, uslijed zbog bolesti odsutnog uvaženog Ivana Repušića, prak-tički bez dirigenta. Vrlo zahtjevan program (Vaughan Williams, Mo-zart, Haydn) izveli su upravo ne-vjerojatnom lakoćom muziciranja ne izgubivši pri tom niti trunke na autentičnosti i ozbiljnosti interpre-tacije, na čemu bi immogli pozavi-djeti i mnogi “iskusniji” kolege.

Ovaj dio sezone zaključen je komornim koncertom “Steude gudačkog kvarteta”, ansambla koji čine članovi Bečke flharmo-nije (Volkhard Steude, Holger Groh, Elmar Landerer i Wolfgang Härtel), a koji su vrlo autentično izveli iznimno zahtjevan program sastavljen od kvartetâ Franza Schuberta, Luigija Cherubinija i Ludwiga van Beethovena. Ipak, ono što je dalo pose-ban pečat ovome dijelu sezone nezaboravna su gostovanja četiri posve različita ansambla koji su je, svaki na svoj način, jednostav-no obilježili. Bilo bi nepravedno i nezahvalno rangirati ova četiri jedinstvena zbivanja budući da su zaista jednake kvalitete i in-tenziteta doživljaja. Ipak, krećući se uzlazno, prvo bih spomenuo nastup ansambla “Accordone” koji su 1984. godine osnovali Gu-ido Morini i Marco Beasley. Oni su i nastupili u vrlo zanimljivom programu ulične glazbe sa Sici-lije pod nazivom “Fra’ Diavolo”. Zadržimo li se i dalje u medite-ranskom ozračju, teško da ćemo moći zaboraviti vanvremensku tradicionalnu glazbu Mediterana u izvedbi ansambla “Hespèrion XXI”, a pod vodstvom nenadmaš-nog Jordia Savalla čija se viola da gamba, baš kao i autentične vo-kalne akrobacije Pascala Bertina i Gürsoya Dinçera, zaista teško mogu izbrisati iz sjećanja publike. “Nigel Kennedy kvintet” ansambl je čije ime govori samo za sebe. Čini ga četvero vrsnih poljskih jazz glazbenika i, naravno, sâm

Nigel Kennedy, l’infant terrible

svjetske glazbene scene, violinist koji se, 35 godina nakon debitira-nja, napokon našao i u Hrvatskoj pokazavši i dokazavši svu svoju superiornost među svim eklektič-nim glazbenicima koji ga, balan-sirajući između klasičnog, jazza i popularnog načina muziciranja, još uvijek mogu štovati samo kao nedostižan uzor.

A za kraj, kao prva među jed-nakima, “L’Arpeggiata”, ansambl austrijske barokne harfstice s prebivalištem u Parizu, Christine Pluhar; ansambl koji nas je svo-jim programom “All’improviso – Ciaccone, bergamasche e un po’ di follie...” jednostavno hipnotizi-rao, očarao i prikovao za pozor-nicu u nevjerici da je moguće da takva životna energija i radost izbija iz svake odsvirane ili otpje-vane note, a posebice iz svakog otplesanog takta, na čemu može-mo zahvaliti upravo nevjerojatnoj Anni Dego čija će se ekspresiv-nost još dugo pamtiti.

Ukratko, Opatija će se zaista imati čega sjećati, ali najbolje tek dolazi. Festival Opatija svojom bogatom sezonom jednostavno ne može razočarati, a već 1. ruj-na očekujemo drugi dio sezone Festivala Kvarner koji bi trebao biti okrunjen scenskom izved-bom Haydnove opere “Armida”. Uživajmo stoga u onome o čemu i mnogi veći gradovi mogu tek sanjati te budimo ponosni da se Opatiji zaista i u svakom pogledu vraća onaj dugoočekivani stari sjaj!

B

29

Page 29 - Opatija153

This is a SEO version of Opatija153. Click here to view full version

« Previous Page Table of Contents Next Page »